Pjesma o Svetoj Filomeni-Henry Wadsworth Longfellow

Santa Filomena

Engleski i Hrvatski prijevod

by Henry Wadsworth Longfellow (Feb. 27, 1807-
Mar. 24, 1882)

Whene'er a noble deed is wrought,
Whene'er is spoken a noble thought,
Our hearts, in glad surprise,
To higher levels rise.
The tidal wave of deeper souls
Into our inmost being rolls,
And lifts us unawares
Out of all meaner cares.
Honour to those whose words or deeds
Thus help us in our daily needs,
And by their overflow
Raise us from what is low!
Thus thought I, as by night I read
Of the great army of the dead,
The trenches cold and damp,
The starved and frozen camp, -
The wounded from the battle-plain,
In dreary hospitals of pain,
The cheerless corridors,
The cold and stony floors.
Lo! in that house of misery
A lady with a lamp I see
Pass through the glimmering gloom,
And flit from room to room.
And slow, as in a dream of bliss,
The speechless sufferer turns to kiss
Her shadow, as it falls
Upon the darkening walls.
As if a door in heaven should be
Opened and then closed suddenly,
The vision came and went,
The light shone and was spent.
On England's annals, through the long
Hereafter of her speech and song,
That light its rays shall cast
From portals of the past.
A Lady with a Lamp shall stand
In the great history of the land,
A noble type of good,
Heroic womanhood.
Nor even shall be wanting here
The palm, the lily, and the spear,
The symbols that of yore
Saint Filomena bore.


SVETA FILOMENA
Henry Wadsworth Longfellow
N O V E M B E R 1 8 5 7

Kadgod plemenito djelo se kuje,
Kadgod se govore plemenite misli,
Naša srca,u veselom iznenađenju,
Za jednu višu razinu porastu.
Plimni val dubljih duša
U naš najintimniji dio bića dolazi,
I uzdiže nas neočekivano
Od svih bijednih briga.
Čast onima čije riječi ili djela
Tako nam pomažu u našim dnevnim potrebama,
I njihovim prelijevanjem
Uzdižu nas od onoga što je nisko!
Tako sam ja mislio, koji sam noću čitao
Od slavne vojske mrtvih,
Rovova hladnih i vlažnih,
Gladnog i smrznutog kampa.
Ranjenika iz ravničarskih bitki,
U turobnim bolnicama,
Žalosnih koridora,
Hladnih i kamenih podova.
U toj kući bijede
Vidim damu s svjetiljkom
Kako prolazi i svjetluca u tami,
I leprša iz sobe u sobu
Polako kao u nebeskom snu,
Nijem patnik okreće se poljupcu
Njezina sjena, kao da pada
Po mračnim zidovima.
Kao da bi nebeska vrata trebala biti
Otvorena, a onda iznenada zatvorena,
Vizija je došla i otišla,
Svjetlost je sjala i istrošila se.
U engleskim ljetopisima, pomoću
Njenih govora i pjesmama,
To svjetlo če baciti svoje zrake
Sa portala iz prošlosti.
Dama s svjetiljkom će stajati
U velikoj povijesti zemlje,
U plemenitoj vrsti dobra,
U herojskoj ženstvenosti.
Niti će biti u nedostatku
Palma, ljiljan, i koplje,
Simbola davnih vremena
Kad se Sveta Filomena rodila.